• Bele Bartoka 24a, Beograd, Borča
  • 011 3321 138, 011 3328 870, 064 1224179
povrede

NAJČEŠĆE VRSTE POVREDA?

Najčešće povrede lokomotornog aparata su kontuzije ili nagnječenja, a u predelu zglobova distorzije ili uganuća i luksacije ili iščašenja. Kada dođe do narušavanja integriteta kosti govorimo o frakturi ili prelomu.

IMOBILIZACIJA (STAVLJANJE GIPSA)

U najvećem broju slučajeva ovakve povrede se zbrinjavaju imobilizacijom – stavljanjem gipsa. Vremenski razmak od postavljanja do skidanja imobilizacije je upravo proporcionalan stepenu povrede.

Kod preloma dugih kostiju imobilišu se dva susedna zgloba da bi se obezbedila potpuna nepokretnost polomljene kosti, što je prvi i najvažniji uslov za srašćivanje preloma. Neposredno po postavljanju imobilizacije, subjektivne tegobe, odnosno bol, se značajno redukuju, a dalje i skroz prestaju. Obično se sledećeg dana po postavljanju imobilizacije vrši kontrola ”kako stoji gips”. Tada se posmatra kakva je cirkulacija u povređenom ekstremitetu.

Pri suviše ”stegnutom gipsu” ili na drugi način neadekvatno zbrinutom prelomu, nastupaju enormni otoci distalnih delova ekstremiteta. U tom slučaju, kao i ako je težina preloma zahtevala ”nameštanje” pre stavljanja gipsa, vrši se rendgenska kontrola i preuzimaju druge potrebne radnje. Vreme nošenja gipsa najviše zavisi od lokalizacije i težine preloma, a uticaj imaju i uzrast i opšte zdravstveno stanje povređenog.

Po skidanju imobilizacije preduzimaju se one mere čija primena će dovesti da se povređeni deo tela vrati u funkciju.

Stoga je pokret osnova svake rehabilitacije. Svakako da taj pokret treba da bude progresivno doziran. Terapijsku meru pokreta, a i drugih procedura propisuje fizijatar, a u praksi rade terapeuti.

Ono što se u najvećem broju slučajeva po skidanju imobilizacije primenjuje je rashlađivanje (alkoholnim oblogama ili na drugi način).

Imobilizacija kod preloma je neophodna da bi se omogućilo srastanje kostiju. Vreme trajanja imobilizacije treba da bude optimalno, a to znači da bude taman toliko da se stvori kalus, ali ne i da dođe do kontrakture – ukočenja u susednim zglobovima.

U imobilisanom delu je sporija razmena materija i tu se nakuplja fibrin koji može da se organizuje u vlakna, što kao rezultat ima ukočenje zgloba. Ovo je veoma često izraženo u zglobu lakta. Dokazano je da se često dese ukočenja nepovređenog lakta, ako se isti imobiliše tako da je čak potrebno provoditi terapiju i vremenski duže nego što je lakat ”bio u gipsu”.

FIZIKALNA TERAPIJA ZA POVREDE

Neki fizički agensi koje koristimo u terapiji kao što su interferentne struje i niskofrekventno magnetno polje ostvaruju cirkulaturno i neurogeno dejstvo, što rezultuje reparacijom tkiva – stvaranje kalusa. Druge, pak, procedure kao što su transkutana elektronervna stimulacija, diadinamične struje, laser, elektroforeza analgetika, prevashodno otklanjaju bol. Međutim, ne treba zaboraviti da je u rehabilitaciji preloma najbitnije vežbanje, radi uspostavljanja pune funkcije povređenog ekstremiteta.

KINEZITERAPIJA (VEŽBE)

Stoga se kineziterapija (vežbe) smatra primarnom u procesu rehabilitacije preloma. Zato treba vežbati i kod kuće. Bitno je dati pravu dozu vežbi kako se ne bi izazvale neželjene reakcije. Ukoliko se pretera sa vežbama, znak da nešto nije u redu je pojava bola i otoka.

U tom slučaju nakratko se prestaje sa vežbama, a savetujemo lokalnu aplikaciju leda – krioterapija. Trajanje masaže ledom je vremenski ograničeno što zavisi najviše od površine koju tretiramo. Posle primene leda uvijamo tretirani deo flanelom ili sličnom tkaninom. Ostvaruje se reaktivna hiperemija koja ima blagotvorno dejstvo.

ZAKLJUČAK

Da zaključimo, kod svih povreda, od kontuzija do preloma, svakako treba preuzeti mere i postupke da dođe do potpunog vraćanja u funkciju povređenog dela tela. Obim terapijskog programa određuje lekar. U najblažim slučajevima ortoped daje roditeljima uputstva, koje postupke u narednom periodu treba provoditi kod kuće.

Najčešće se, pak, savetuje upućivanje kod fizijatra radi određivanja kompletne terapije. Tu je i pedijatar koji je takođe, sa svojim savetima i daljim usmeravanjem, bitna karika u timskom radu.

Dakle, timski usaglašen rad je, kao i u svakom drugom delovanju, pravi način da se ostvari cilj rehabilitacije, a to je ponovno uspostavljanje pune funkcije povređenog ekstremiteta.

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.